„Sudbina miješa karte, a mi igramo.“ (Artur Šopenhauer) U ovoj jednostavnoj misli sadržana je jedna od najstarijih čovjekovih dilema: koliko je naš život proizvod slobodne volje, a koliko unaprijed ispisan scenario čije granice ne možemo da sagledamo. Da li sudbina uopšte postoji ili smo je izmislili kako bismo…
Ponekad ih vidim pred velike događaje
Ratove, zemljotrese, vodene stihije
Kako pijani hodaju ulicom
I u bescenje prodaju perje
Ponekada se preobuku u ljude koje volim
Tada dugo sjedimo kraj vode
I pravimo one nestvarne dvorce u mokrom pijesku
Ponekada, kad suze izgube svoj slani ukus
Barutom oboje obrve
I topovima jutra naprave rupe u mom sjećanju.
Ponekada ih čujem kako govore u žitu
Tada skinem cipele i tabanima pritisnem zemlju
Da bih bolje čuo i konačno naučio kako se postaje hljeb
Ali brzo odu dalje
Ponekada, kada pomislim da su me zaboravili
Utrče sa vjetrom u moju kosu
Naprave mi još jedan krvotok
Stave u njega sivu krv koja prenosi uspomene
Čujem ih ponekada kako pjevaju u meni
Dok se sve lomi
I jedva sastavljam kraj sa početkom svog života
Samo se nasmijem tim čudnim hodočasnicima
Koji su se prejeli putovanja
Onda, taman kad pomislim da su mi prijatelji
Oni izaberu najgori dan
Da prenesu vijest o mojoj smrti...
Slušam hiljade spletova nota
dok opušteno sjedim u šumarku
Iz te miline tužna misao me prenu - um mi taknu
Na prelijepe slike pejzaša
darova prirode od pamtivijeka
Rasplaka mi se duša
i pitam se:
Sad smo bezbrižni, laki i nežni.
Pomislimo: kako su tihi, snežni
vrhovi Urala.
Rastuži li nas kakav bledi lik,
što ga izgubismo jedno veče,
znamo da, negde, neki potok
mesto njega rumeno teče!
I
KORAK
Leteću, iako kosti slova okov su poezije.
Sumnja i pustinja je život -
vetar saznajne erozije.
Pepeo je svedok duha i krvi.
Sve je naličje trača večnosti...
Nebo izvan oka ne postoji.
Ako preživiš kamenje reči,
snovi su lagali.
Spavaj, proleća su treptaji,
umiranje kose javom.
Snaga je hlorofil u zvižduk trave prkosom.
Izlečićeš se smrću - pesma je preostala.
Pijan je zaborav svesti klasike.
U staklu slike suncem bridi
autistična ptica podzemlja.
Oduvaj simbol i skicu bola, istok ne plače.
Šupljina kazne je ćutanje biljke i verovanja.
To su pucnji, to što si pisao.
Slogovni koncept oružja.
Nemi eho izdaha mastila.
Reč je prvo obavezala, a zatim izdala i ubila.
O razlici između čitljivosti i književne vrijednosti Za pisanje istinski vrijednog romana potrebno mnogo više od dobre ideje, zanimljive radnje i umijeća da zainteresuje čitaoca. Roman je velika književna forma i, po mom shvatanju, zahtijeva dugotrajno posvećivanje svijetu koji pisac stvara. Potrebno je vrijeme da se…
Roman "Natalija i ja" autora Mirka Rakočevića promovisan je u Beogradu. Pogledajte detalje sa književne večeri posvećene čoveku i AI. 05.11.2026 3 min read Roman „Natalija i ja“ autora Mirka Rakočevića promovisan je sinoć pred prepunom knjižarom Delfi u Studentskom kulturnom centru (SKC) u Beogradu. Ovo književno…
Obilježen je dan CNP, 1.novembra 2026. i dodijeljena Velika nagrada glumcima i režiserki predstave "Crnojevići". Velika nagrada, koja se dodjeljuje za najznačajniji umjetnički rezultat u godini od važnosti za visok umjetnički renome i podizanje ugleda CNP-a, ove godine pripala je glumcu Mirku Vlahoviću, doajenu, za…